Autor knjige Život između aksioma rođen je 1955. u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Otac je bio učitelj a majka domaćica. Kao njihovo najstarije dijete, ima još dva brata i jednu sestru. Osnovnu školu pohađao je u više malih sela a gimnaziju završio 1973. putujući svakodnevno 34 kilometara. Usprkos tome, bio je najbolji učenik generacije – sve petice, sve četiri godine.
Na Elektrotehničkom fakultetu, na smjeru elektroenergetika, diplomirao je ocjenom 10 s nepune 22 godine. Ljubav prema učenju i knjizi naslijedio je od oca, ali je majka, domaćica i vrhunska krojačica, produbila tu ljubav, čitajući mu kompletnu školsku biblioteku, uz petrolejsku lampu, tokom dugih zimskih večeri.
Odrastanje u prirodnom ambijentu ruralne Bosne, izvanredno gimnazijsko obrazovanje i elektrotehnički studij exjugoslavenskog čvrstog ruskog obrazovnog sistema u velikoj su ga mjeri intelektualno definirali. U odrastanju i socijalizaciji košarka je bila važan dio života koju je počeo igrati u drugom razredu gimnazije za tamošnji lokalni klub. Igrao je krilnog centra narednih 10 godina. Kao junior osvojio je s klubom drugo mjesto u BiH i bio dio generacije koja se plasirala u Drugu saveznu ligu Jugoslavije, što je i najveći domet kluba ikada.
Autor je u sretnom braku skoro 40 godina i ima dva sina. Ženini roditelji odigrali su veliku ulogu u životu svoje kćerke i zeta i bili cijelo vrijeme nesebična podrška kakva se rijetko viđa.
U profesionalnoj karijeri, radio je prvih sedam godina u državnim preduzećima a zatim osnovao privatnu firmu koja je uspješno radila 26 godina, da bi je zbog posljedica krize iz 2008. morao zatvoriti 2010. U najboljim vremenima firma je stalno zapošljavala 15 – 20 radnika i bila regionalno prepoznata kao lider u elektro branši. Pored ostalog imali su i vlastitu proizvodnju patentiranih stabilizatora, kablovskih setova i pretvarača napona. Nakon toga autor odlazi u inozemstvo gdje je narednih 6 godina kao freelancer vodio projekte izgradnje i rekonstrukcije trafostanica u Velikoj Britaniji, Libiji i Albaniji. Unazad tri godine vratio se u BiH i radi kao projekt menadžer za strane firme koje investiraju u industrijski i energetski sektor.
U političkoj karijeri autor se 1990. uključio u novoosnovanu stranku koja je predstavljala Muslimane u BiH. Bio je poslanik u Skupštini Republike BiH i na kraju mandata dobio zahvalnicu za doprinos borbi za državu BiH kao jedan od najboljih i najaktivnijih poslanika u Parlamentu. Za vrijeme rata u BIH (1992. – 1995.) je cijelo vrijeme savjesno izvršavao svoje poslaničke obaveze, putujući na zasjedanja Skupštine RBiH u opkoljeno Sarajevo, što je svaki put bilo ravno podvigu. Zahvaljujući njemu i drugim poslanicima, Parlament RBiH imao je kvorum za cijelo vrijeme rata i tako sačuvao legitimitet i legalitet države BiH.
O ovom periodu autor ima pripremljenu autobiografsku knjigu koja još čeka na izdavanje. Nakon isteka mandata nije se više aktivno bavio politikom.
Autorova intelektualna i duhovna dimenzija došle su do izražaja u traženju odgovora na velika životna pitanja kao što je slobodan izbor svjetonazora i politički pluralizam, nakon života u Jugoslaviji do 1992. godine, kad je članstvo u Komunističkoj partiji bilo obaveza kao i ateistički svjetonazor. Jednako mu je bila važna i borba za prava Muslimana u BiH na slobodu izražavanja njihovog etničkog (bošnjačkog), vjerskog (islamskog) i jezičkog (bosanskog) identiteta koja je stoljećima osporavana iz Hrvatske i Srbije kao i autentična državnost Bosne i Hercegovine i njeno pravo na nezavisnost. Zbog toga je na kraju i vođen krvavi rat sa ogromnim razaranjima i velikim ljudskim žrtvama koji je zasigurno ostavio tamnu mrlju na savjeti Evrope i svijeta. Autor je ponosan na svoj doprinos borbi za opstanak Bosne i Hercegovine kao nezavisne države i nacionalne odrednice Bošnjaka kao dijela ukupnog BiH nacionalnog identiteta zajedno sa bosanskohercegovačkim Srbima i Hrvatima te svim ostalim građanima ove zemlje.
Ova knjiga je bila duhovni i vitalni ventil u situaciji kada se urušavao cijeli njegov egzistencijalni svijet i dogodila propast firme (2010.) koju je autor sa porodicom gradio dvadeset šest godina. Knjiga ocrtava individualan put sazrijevanja spoznaje od materijalističke Dijalektike prirode Fridriha Engelsa, zakona jedinstva i borbe suprotnosti, negacije negacije i pretvaranja kvantiteta u kvalitet te uvjerenja da je znanstveno sve objašnjivo, do svjesnog prihvatanja postojanja Stvoritelja i Božije mudrosti u Kur’anu časnom. Ulazak u vjeru desio se u njegovoj 28-oj godini života, ali je okidač za pisanje knjige bila opisana dramatična situacija kad je autor želio svoj put do spoznaje istine podijeliti sa drugim ljudima.
Težište svih analiza je na znanstvenoj dimenziji tog traganja i argumentima koji dokazuju da ljudsko vjerovanje u Boga nije stvar neznanja, slabosti, zaostalosti, primitivizma, gluposti nego je to suštinska rekonekcija na Božiji dio u nama koji smo dobili sa udahnutom dušom od našeg Stvoritelja. Ipak, ova knjiga pisana je neutralno tretirajući paralelno motive za vjerovanje i nevjerovanje u Boga.
Pored ovoga, autor je aktivan u pisanju članaka iz svoje struke (elektroenergetika i obnovljivi izvori energije), naučno istraživačkim i vjerskim temama, a ponekad i dnevnopolitičkim događajima, obično povodom nekih godišnjica.
Categories