Jedan mali dio bola, istine i sudbine svoga naroda pokušao sam da zarobim između dvije korice ovog romana. S toga ovaj roman posvećujem svome krajiškom narodu, onom zbog kojeg sam ovo napisao, a i onom koji će ovo čitati. Da je kojim slučajem ova naša Krajina bila blaža, pitomija, da se kroz vjekove na njoj manje krvi prolilo, da svojom ljepotom nije zapinjala za oči osvajačima tada vjerovatno ni mi ne bismo bili ovakvi kao što smo danas. Zbog burne prošlosti platitli smo visoku cijenu da bismo došli do toga da biti Krajišnik danas znači biti neko ko se nikad ne predaje, neko ko nepravdu beskrajno prezire i neko ko i dalje radije glavu nego nậm izgubi.